Pa da biste shvatili pricu morate da znate sledece-Moja mama je Britanka.Stopostotna.Moj otac je takodje...Britanac.Makar pola njegove porodice.Mama mu je bila Crnogorka.Tata je odrastao u Londonu i nikad nije dolazio u CG sem za raspuste.Kad je tatin otac umro,tatina majka se vratila u CG.I tako...ja sam rasla i uzivala u svom zivotu u Londonu.Nisam znala ni desetak rijeci na maternjem jeziku moje bake,ali sam ljeti ponekad dolazila u Crnu Goru.Nisam ni licila na Crnogorke.Bila sam plava,sa plavim ocima,visoka i mrsava...I tako negdje u martu 2008. saopsteno mi je da baka umire od raka i da cemo se mi preseliti u CG na neodredjeno vrijeme.BIlo mi je uzasno.U Londonu je bilo moje sveee...drustvo,skola...bila sam popularna i zivot je bio savrsen...Kada sam u junu 2008 dosla u CG mislila sam da je to kraj.Osim sto sam znala da kazem samo:"Cao,hvala,da,ne,izvini,ovdje..." nisam mogla da se snadjem.Ljeto sam provela uceci jezik i privikavajuci se,
U septembru sam dosla u skolu.Docekali su me malo skepticno,ali sam ubrzo postala veooma popularna.Iza mene je sjedio on.Imao je smedju kosu,smedje oci i neki nevjerovatni poluosmjeh.Bio je glavna faca medju djecacima i svi su htjeli da budu kao on.A on...od kada sam dosla nije progovorio ni jednu jedinu rijec sa mnom.Jednog dana sam bila strasno nervozna i na ivici suza.On me je pitao,pomalo sarkasticno da li je uopste moguce da JA umijem da placem.I malo pomalo...moj zivot nije bio dosadan.Popularno drustvo, u kojem smo oboje bili stalno se sastajalo u jednom soping centru.Vremenom smo postali najbolji drugovi.
A onda mi je jedna cura iz odjeljenja,koja je bila dobra,ali ne narocito pametna niti lijepa rekla da ga VOLI...zamislite,voli...i pitala da li mogu da ih spojim.
On nije htio.Rekao je da je zaljubljen u mene.Ja sam se sklonila.Nisam vise izlazila kad je on izlazio i izgubili smo kontakte.Baka je umrla u januaru 2009.Ipak,moji su odlucili da bi bilo dobro da zavrsim osnovnu ovdje.
Jednog dana,svega mi je bilo dosta.Bila sam umorna i htjela sam kuci.Kuci,,,kuci u Londonu.Sjela sam na klupu i eto njega...Pricali smo kao nikad do tad i...vec u sledecem trenutku znali smo da smo bukvalno zajedno.Bila sam mnooooogoooo srecna.To je bilo u maju.14.juna sam otisla za London i ostavila ga.Rekla sam da ne mogu da mu naredim da me ceka cijelo ljeto...
I tako...dosla je ekskurzija,,,Pokusavali smo da budemo najbolji drugovi...Ali,pa hm...oboje smo osjecali nesto jedno prema drugom...Ali,drzali smo se podalje.Znala sam da sam ja kriva za sve,ali istina je da imam problem sa vezivanjem.Bojim se toga te je raskid bio najlakse resenje.
Sledece sto znam je da sam mislila da ce da umre.Da,da umre..Dobio je svinjski grip i ja sam mislila da je to kraj.Koliko sam plakala dok je bio u bolnici...Ali,prezivio je...Opet je bio onaj stari...A onda sam se ja izolovala od njega...Lakse mi je bilo tako...I onda je dosao jucerasnji dan...Samo smo pricali na matematici i on je najnormalnije rekao:"Volim te".Od tog trena smo ponovo zajedno.
Ali...ali...ja odlazim za mjesec dana i tada ce svemu stvarno biti kraj..Pa sta znam...
Znam da ga zaista volim,ali da mozda hm...it's not meant to be...
)